Riječ je o temeljnim obilježjima Crkve koje se nalaze u Nicejsko-carigradskom vjerovanju. U prijevodu znače: “Jedna, sveta, katolička i apostolska”. ”Jedna” je zato jer ima jednoga Gospodina, jednu vjeru i jedno krštenje. Njezino jedinstvo izvire iz Trojstvenoga Boga. ”Sveta” je zato jer je njezin izvor Bog, a u njoj djeluje Duh Sveti. Ona je Kristovo Tijelo, i Krist ju posvećuje. Riječ ”katolička” znači ”sveopća”, otvorena svima i za sve narode, bez granica, i posjeduje puninu spasenja. I na kraju ”apostolska”, jer je utemeljena na apostolima, i čuva njihovo naučavanje kroz apostolsko nasljedstvo. Crkvu trebamo živjeti u svakodnevnici, odnosno živjeti je tu gdje jesmo, među običnim ljudima, brigama i radostima. Ne tražiti Boga koji samo u izvanrednome, nego ga otkrivati u običnome, skrivenome i često nezapaženome. Upravo tu, u svjetlu vjere, se rađa svetost. Bog od nas očekuje da budemo vjerni u malome, poput Isusa koji je 30 godina živio ”obični” život u Nazaretu. U svakodnevici se skriva i križ, ali i uskrsnuće. Najsavršeniji način života vjere je život u vjerničkoj zajednici. Zajednica je sveta i grešna u isto vrijeme, jer ju čine grešni ljudi koje Bog posvećuje.