Isusovo srce poznaje krhkost čovjeka, zna da je alabasterna posudica njegovog srca često prazna i zbog toga voli svijet ”do ludosti križa”. On ne osuđuje, ni farizeja zbog njegove hladnoće; ni ženu zbog njezinih grijeha. On prihvaća ono što mu mogu dati, i pomaže im da krenu dalje: farizeju daje do znanja da se mora odreći rigoroznog poštivanja pravila i pokazati više razumijevanja; a ženi, da bude dosljedna svojoj vjeri. S kojim se od ova dva lika poistovjećujemo? S krutošću i nedostatku milosrđa, prvog ili s aljkavošću i nedostatku koherentnosti, drugog? U nama ima pomalo od svakoga. Farizeja i grešnicu svi imamo u sebi. I zato su svijet i ljudi Isusova Posljednja večera. Pred njima kleči i pere im noge. Slušajući Isusa koji kaže: ”Komu se malo oprašta, malo ljubi” (Lk 7, 36-50), sveta Terezija iz Lisieuxa osjećala je tugu u svom srcu, tugu jer joj Isus u njezinu životu nije morao oprostiti velike grijehe. Ali zato što ju je zaštitio od padova, i bio joj poput majke koja uklanja kamenje gdje dijete hoda, shvatila je da ono što Isus želi od nje je da ga voli iznad svega.