Isus nas neprestano podsjeća da nam treba spokoja – ne površnog, nego unutarnjeg. U svijetu koji nas svakodnevno vuče na sto strana, gdje nas pritisci, brige i očekivanja ostavljaju umorne i rastrgane, gdje nas od malena uče da se moramo izboriti za sebe, da moramo biti bolji od drugih, Isus nam kaže: ”Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. I naći ćete spokoj dušama svojim.” (usp. Mt 11,28-29) Isus zna da čovjek može sve imati ali i dalje biti ispunjen nemirom, a može biti siromašan, ali u isto vrijeme imati i mir u srcu - jer ima Boga. Spokoj ne dolazi iz vanjskih okolnosti, nego iz unutarnjeg odnosa s Gospodinom. Kako doći do spokoja? Nije li to pomalo komplicirano? Nije. Isus ne kaže: ”Učite od mene kako činiti čuda, kako govoriti pred mnoštvom, kako osvajati mase”. Ne. On kaže: ”Učite se od mene poniznosti i krotkosti srca”. Ne poziva nas da budemo pasivni, nego slobodni – slobodni od potrebe da se stalno dokazujemo, uspoređujemo i namećemo.