Učini me boljim, Gospodine. Ne boljim od drugih, nego boljim nego što sam bio jučer. Učini moje srce malo nježnijim, moje riječi malo toplijima, a moje ruke spremnijima pomoći. Oslobodi me potrebe da uvijek budem u pravu i nauči me radosti da budem dobar. Učini me čovjekom koji neće prolaziti pokraj tuđe boli zatvorenih očiju. Daj mi srce koje zna zastati, saslušati i razumjeti. Neka u meni bude više strpljenja za slabosti drugih, jer i sam živim od tvoga strpljenja. Učini me boljim kada me život umori i kada razočaranja pokušaju ugasiti vjeru u ljude. Sačuvaj me od gorčine koja polako ulazi u srce i od hladnoće koja se skriva iza prividne snage. Daj da ne izgubim sposobnost divljenja, zahvalnosti i povjerenja. Učini me boljim u ljubavi. Da ne ljubim samo riječima, nego djelima. Da ne tražim uvijek ono što meni odgovara, nego da primjećujem ono što drugima treba. Nauči me ljubiti bez računice, opraštati bez odgađanja i darivati se bez straha. Učini me boljim pred tobom. Ne da me ljudi hvale, nego da moje srce bude sve sličnije tvome. Jer tvoje je Srce toliko ljubilo svijet da nije prestalo ljubiti ni onda kada je bilo odbačeno (Iv 3,16). I kada dođu večeri u kojima budem gledao svoj život, da mogu reći kako nisam bio savršen, ali da sam svaki dan pokušavao postati malo više čovjek, malo više brat i malo više tvoje dijete. Učini me boljim, Gospodine. I ne prestaj me mijenjati svojom ljubavlju.