Krist ne govori učenicima da će sve biti lako, niti obećava život bez rana, strahova i gubitaka. Kaže im otvoreno: ”U svijetu imate muku” (Iv 16,29-33). To je rečenica koja zvuči istinito svakome čovjeku, jer svatko nosi nešto što ga boli: neizvjesnost, umor, razočaranje, samoću, križeve koje drugi možda ni ne vide. Evanđelje nikada ne zatvara oči pred ljudskom patnjom. Ali Isus odmah dodaje nešto što mijenja pogled na sve: ”Hrabri budite – ja sam pobijedio svijet.” Nije rekao da će muka nestati, nego da ona nema posljednju riječ. U njemu postoji mir koji ne ovisi o okolnostima. To je mir koji ostaje i onda kada se čovjeku čini da se tlo pod njim ruši. Kristov mir ne dolazi nakon svih oluja, nego usred njih. Zato čovjek može nositi i ono što ne razumije, može izdržati i ono što nije birao. I možda upravo tu leži jedna od najvećih tajni vjere: da pobjeda ne izgleda uvijek kao snaga, nego prije svega kao vjernost. Krist ne pobjeđuje svijet silom, nego ljubavlju. Zato i naše male ustrajnosti, naše tihe molitve, naša dobrota koja ne odustaje, postaju dio te pobjede. Čovjek koji živi iz Kristova mira ne mora imati odgovore na sve. Dovoljno je da zna komu pripada. I zato su ove Isusove riječi poziv da ne dopustimo da nam strah postane gospodar srca. ”U meni imate mir.” Ne u uspjehu, ne u savršenim okolnostima, nego u Njemu. Tu čovjek ponovno nalazi dah i hrabrost da ide dalje.