Iskoristi nas za svoje Kraljevstvo i pusti da ostanemo nepoznati. Nije najvažnije da nas ljudi vide, nego da po nama susretnu Tebe. Pusti da naše ime nestane u tišini, ako će po nama netko zbog toga pronaći put do Tvoje blizine. Neka naše riječi budu sjena Tvoje prisutnosti među ljudima. Neka naše ruke budu put kojima ćeš dotaknuti nečije srce. Daj da ne tražimo prvo mjesto pod svjetlima ovoga svijeta, da ne želimo da budemo uzvišeni, potvrđeni i važni. Gospodine, učini nas da budemo poput zrna u zemlji, tihi i skriveni, neprimjetni. Da umiremo sebi iz dana u dan, i da u nama rasteš Ti. Ti, samo Ti. Ti treba da rasteš, a mi da se umanjujemo. Važno je samo da ljudi kroz nas susretnu Tebe. Zato Te molimo: sačuvaj naša srca od taštine koja će se skrivati iza dobrih djela, iza lijepih riječi, i iza želje da nas drugi cijene. Daj nam radosti kad dobro cvjeta i bez nas u središtu. Daj nam mir kad drugi rastu. Daj nam da ljubimo bez računanja, da budemo poput svjetiljke koja ne privlači pogled na sebe, već osvjetljuje put drugima. Daj nam da možemo ljubiti, i ne tražiti ništa za sebe. Nije važno tko smo bili u očima svijeta. Važno je da Ti rasteš, Gospodine, a mi da se umanjujemo.