Gospodine, kada se osvrnem iza sebe, vidim put kojim me nitko drugi nije mogao povesti osim Tebe. Bilo je rastanaka koji su boljeli, odluka koje su koštale i noći u kojima sam se pitao kamo me vodiš i zašto se moram odvojiti od onoga što sam smatrao sigurnošću. A danas znam – sve je bilo zbog Tebe. Ti si bio vrjedniji. Kad sam Te susreo, promijenio si moje srce, naučio me drugačije gledati ljude, drugačije nositi križ, drugačije ljubiti. I još me uvijek mijenjaš. Još uvijek sa moga srca skidaš sve ono što nije dobro. Još uvijek me učiš povjerenju, vraćaš me kada zalutam i vodiš me, korak po korak, na pravi put, strpljivo, kao Otac koji zna da dijete ne može odrasti u jednom danu. Ne tražim da mi bude lako, samo Te molim: nikada ne odustaj od mene.