Gospodine Isuse, kada pogledam svoj život, vidim da si bio prisutan u svakom njegovu razdoblju. Bio si uz mene kada sam bio jak i kada sam bio slab, kada sam jasno vidio put i kada sam tražio odgovor. Tvoja dobrota nije ovisila o mojim uspjesima ni o mojim padovima. Bio si jednostavno tu – postojan i vjeran. Bilo je trenutaka kada sam s radošću hodao za Tobom - srce je bilo puno mira, vjera jednostavna, a život ispunjen zahvalnošću. Ali bilo je i dana kada sam posustao, kada sam se umorio ili izgubio sigurnost. Ni tada nisi odustao od mene. Ni tada nisi prestao vjerovati u mene, nisi prestao kucati na vrata moga srca. Bio si uz mene, a da toga nisam ni bio svjestan - u ljudima koje si stavljao na moj put, u riječima koje su me podizale, u tišini molitve, u kruhu Euharistije, u svakom novom jutru koje si mi darovao. Danas razumijem da moj život nije priča o mojim uspjesima ili neuspjesima, nego priča o Tvojoj vjernosti. Ti si bio vjeran onda kada sam bio snažan, a ostao si vjeran i onda kada sam bio slab. Tvoja ljubav nije se mijenjala. Zato Ti danas ne želim govoriti samo o onome što si učinio za mene. Želim Ti reći koliko mi značiš. Ti nisi samo Onaj koji mi pomaže. Ti si moj Prijatelj, moj Učitelj, moj Spasitelj. Ti si Onaj koji mom životu daje smisao. Kad pogledam iza sebe, vidim tragove Tvoje dobrote. Zato moje srce ne može drukčije nego ti zahvaljivati: Gospodine, hvala Ti što si bio uvijek dobar prema meni. Daj da moj život bude uvijek dostojan Tvoje ljubavi.