Gospodine, Ti si bio moje sigurno mjesto, vrata koja nikada nisu bila zatvorena. Kad sam nosio teret koji nisam znao imenovati, Ti si već znao težinu moga srca. Kad sam bježao od drugih, Ti si me čekao u tišini. Kad sam bježao od sebe, Ti me nisi prestajao tražiti. Nisi me pitao zašto sam otišao, nego si otvorio svoje ruke. Nisi brojao moje korake daleko od Tebe, nego svaki korak prema Tebi. Ti si moje sigurno mjesto, dom kojem se uvijek vraćam. Kad se sve u meni slomi, Tvoja ljubav ostaje ista. Ti si moje sigurno mjesto, zaklon mome umornom srcu. Ne moram više bježati, jer sam pronašao dom u Tebi. Koliko sam puta tražio mir na mjestima koja ga nisu mogla dati. Koliko sam puta mislio da moram sve nositi sam. A Ti si bio tako blizu, strpljiviji od moga nemira. Čekao si da podignem pogled i prepoznam lice Oca. Tvoje srce je dom. Tvoje srce je odmor. Tvoje srce je luka kad valovi postanu preveliki. Ne bojim se vratiti, jer Ti ne zatvaraš vrata. Ne bojim se biti slab, jer me Tvoja milost nosi. Ti si moje sigurno mjesto, moj početak i moj kraj. Kad izgubim put pred sobom, Ti me zoveš po imenu. Ti si moje sigurno mjesto, uvijek otvoreni dom. Ne može mi biti svejedno kad si Ti u pitanju, jer moje srce pripada Tebi.