Kad se jutro polako rađa iz tišine i prvi zraci dotaknu moje prozore, prije svih poslova i susreta dana Tvoje ime u mom srcu progovori. Ne dolaziš s bukom ni silinom svijeta, nego kao mir koji ispunja dubine, i podsjećaš me da nisam na putu kojim kroz vrijeme hodam prema Tebi. Ti si moja životna radost, Gospodine, izvor vode što nikada ne presuši. Kad se svijet mijenja i nestaju oslonci, Tvoja ljubav ostaje i dušu krijepi. Ti si moja životna radost, Gospodine, svjetlo koje prati svaki moj korak. Dok god srce u meni bude kucalo, pjevat ću o dobroti Tvoga lica. Kad me umore neizvjesnosti života i kada se odgovori na gubitke u daljini, Ti ne tražiš od mene velike riječi, nego da ostanem u Tvojoj blizini. Tada shvaćam da sreća nije u posjedovanju, niti u prolaznim pobjedama ovoga svijeta, nego u sigurnosti da me poznaješ imenom i da me vodiš kroz sve dane života. Koliko si puta dotaknuo moje rane preko ljudi koje si poslao na moj put, koliko si puta kroz jednostavne trenutke otkrio ljepotu svoje prisutnosti. U kruhu koji blagujem, u prijateljskoj riječi, u tišini crkve i šapatu molitve, ostavljaš tragove svoje nježne blizine i učiš me zahvalnosti za svaki dan. Kad jednom dođe večer moga života i utihnu korake kojima sada hodim, neću se bojati prijeći prag vječnosti, jer znam kome sam povjerio svoje srce. Tada će sve čežnje pronaći svoje ispunjenje, a sva pitanja svoj konačni odgovor, jer ću gledati lice koje sam tražio vjerom i zauvijek se radovati u Tvome domu. Ti si moja životna radost, Gospodine, izvor vode što nikada ne presuši. Kad se svijet mijenja i nestaju oslonci, Tvoja ljubav ostaje i dušu krijepi. Ti si moja životna radost, Gospodine, svjetlo koje prati svaki moj korak. Dok god srce u meni bude kucalo, pjevat ću o dobroti Tvoga lica.