Postoje problemi koje ne možemo riješiti. Postoje situacije koje ne možemo promijeniti, ljudi kojima ne možemo pomoći onako kako bismo željeli, rane koje ne možemo izliječiti i suze koje ne možemo zaustaviti. Teško nam je to priznati. Voljeli bismo sve popraviti, pronaći pravi odgovor, učiniti nešto što će promijeniti situaciju. Osobito kada su u pitanju ljudi koje volimo. Nosimo njihove probleme, razmišljamo o njima, tražimo izlaz i ponekad imamo osjećaj da sve ovisi o nama. Ali ne ovisi. Postoji trenutak kada čovjek mora priznati: Ja ne mogu sve. Ne mogu promijeniti drugoga. Ne mogu vratiti ono što je prošlo. Ne mogu učiniti da sve završi onako kako bih želio. Ne mogu svakome pomoći, svakoga zaštititi, svakome teret ponijeti. Ali mogu nešto drugo. Mogu sve to donijeti pred Gospodina i reći: Ja ne mogu sve, ali Ti možeš, Gospodine. Ti vidiš put ondje gdje ja ne vidim izlaza. Ti poznaješ čovjeka kojemu ja ne znam pomoći. Ti znaš što učiniti sa situacijom koju ja više ne znam riješiti. Ono što ne mogu promijeniti, mogu predati Tebi. Predati nešto Bogu ne znači odustati. Znači učiniti ono što mogu, a ono što ne mogu prestati grčevito držati u svojim rukama. Moje brige, moje probleme, moje ljude, moje sutra predajem Tebi. Učini, Gospodine, ono što ja ne mogu. A meni daj mir da Ti vjerujem.