Budimo tajnoviti i diskretni

Budimo tajnoviti i diskretni

”Ništa nije zastrto, osim zato da se očituje; i ništa skriveno, osim zato da dođe na vidjelo!” (Mk 4,21-25) Za Isusa nema tajni, a opet – On često govori o tajni, o ”Mesijanskoj tajni”, koja je postala glavna tema biblijske egzegeze i kršćanske teologije. Među bibličarima, ova dobrovoljna šutnja o Isusovoj ulozi mesije nosi njemački naziv ”Messiasgeheimnis” (”Mesijanska tajna”), izraz koji je 1901. stvorio William Wrede svojim djelom ”Das Messiasgeheimnis in den Evangelien: Zugleich ein Beitrag zum Verständnis des Markusevangeliums”. Današnjim medijima proglasiti nešto skrivenim, tajnim, je poticaj na istraživanje – i ono što se želi sakriti od ljudi, postat će svima doskora poznato. Dakle, da bi se nešto obznanilo, treba postojati tajna. Zato Isus voli biti tajnovit, ali i diskretan. U svijetu u kojem je dijeljenje misli, emocija i iskustava postalo norma, čuvanje tajni i diskretnost mogu izgledati staromodno, čak i sumnjivo, a ipak – umijeće tajnovitosti i diskrecije su dragocjene vještine, koja zaslužuju da budu cijenjene. Što je tajna? Tajna je informacija koja se namjerno skriva od drugih. To može uključivati osobne elemente, kao što su traumatično iskustvo, neizgovorena želja ili budući planovi. Tajne također mogu imati širi opseg, obuhvaćajući poslovne ili strateške informacije koje pojedinac ili organizacija odluči zaštititi. Bez obzira radi li se o zaštiti sebe, drugih ili odnosa, tajnovitost može djelovati kao štit. Ponekad je to i stvar povjerenja: dijeljenje tajne s nekim stvara vezu, ali zahtijeva i odgovornost koju nisu svi spremni preuzeti. Uz tajnu se veže i diskrecija. Radi se o čuvanja povjerljivosti informacija bez nužnog pretvaranja u tajnost. To je karakterna osobina koja omogućuje snalaženje u delikatnim situacijama s osjetljivošću i oprezom. Ona zahtijeva zdravu prosudbu, dobro razumijevanje društvene dinamike i poštovanje tuđih granica. Diskrecija je tako kamen temeljac zdravih odnosa. Bilo u osobnom ili profesionalnom okruženju, sposobnost poštivanja prostora i tajni drugih ljudi stvara okruženje povjerenja. Tihe ljude često više vole i poštuju jer drugima daju slobodu da budu ranjivi, bez straha da će biti osuđivani ili razotkriveni.