Još pamtim one školske klupe, kredu i ploču, poznati glas, i ruku što je strpljivo ispisala prva slova ispred nas. Učili ste me slovima i brojevima, kako se čita, računa i zna, a nisam tada mogao ni slutiti da me naučite mnogo više od toga. Svim mojim učiteljima, gdje god danas bili vi, hvala za svaku dobru riječ, za sve što ste mi pružili. Jer godine odnesu mnogo, i školsko zvono jednom utihne, ali ono što čovjek srcem primi nikad sasvim ne iščezne. Bilo je dana kad nisam znao, kad odgovor nisam pronašao sam, a netko je ipak vjerovao u mene i rekao tiho: ”Pokušaj još jedanput.” Možda sam mnoge lekcije zaboravio, i datume, pravila, poneki broj, ali pamtim pogled pun strpljenja koji je govorio: ”Vrijedi trud tvoj.” Svim mojim učiteljima, gdje god danas bili vi, hvala za svaku dobru riječ, za sve što ste mi pružili. Jer godine odnesu mnogo, i školsko zvono jednom utihne, ali ono što čovjek srcem primi nikad sasvim ne iščezne. Danas kad gledam iza sebe i kad je djetinjstvo tako daleko, sve više znam koliko nam znači kad u nas vjeruje netko. I zato vam danas, nakon svih godina, želim reći ono što možda nisam tad: u čovjeku kojeg danas gledate ostao je i vaš trag. Dragi moji učitelji, hvala vam. Za znanje, strpljenje i svaki novi dan. Jer dio svega što sam danas nosi vaš neizbrisivi trag.

.