Isus pita svoje učenike: ”Što govori svijet, tko sam ja?” (usp. Mt 16,13) Vjerojatno su mu rekli: Svašta! Svašta svijet kaže o Isusu. Neki kažu da je karizmatičan učitelj iz Galileje, drugi, da je moralni reformator, treći, da je mudrac koji propovijeda ljubav, nenasilje i radikalno oproštenje… Neki ga traže, drugi sumnjaju u Njega, treći se sablažnjavaju o njega, a četvrti ga hoće ušutkati. Njegova pojava izazivala je divljenje, zbunjenost, oduševljenje, ali i otpor. Mnogi su Isusa gledali kao čudotvorca i proroka, i pratili ga jer su od Njega očekivali ozdravljenja, umnažanje kruha, oslobođenja od zloduha, jer ”nikada čovjek nije tako govorio!” (Iv 7,46) Drugima je bio prijetnja, jer je Zakon tumačio izvan uobičajenih tumačenja, izazivao je ustaljene obrasce, razotkrivao licemjerje, prozivao lažnu pobožnost – ”ako ga pustimo, svi će poći za njim”, znalo se čuti. (usp. Iv 11,48) Učenici su ga voljeli i slijedili, ali ga ni oni nisu najbolje razumjeli. Vjerovali su da je Mesija, ali su mislili da je politički mesija. Isus ih je strpljivo poučavao, sve dok jednog dana Petar nije izrekao onu famoznu: ”Ti si Krist, Sin Boga živoga!” (Mt 16,16) Isus nije samo jedan u nizu mudrih ljudi, nije samo idealist koji je umro na križu, On je utjelovljeni Bog. Njegova riječ nije tek mišljenje, nego istina. Njegovo uskrsnuće nije tek simbol nade, nego pobjeda nad smrću. Njegova prisutnost u Euharistiji nije tek puki obred, nego stvarnost živoga Boga među nama. U konačnici, kad razmatramo što svijet govori o Isusu, možemo postaviti i drugo pitanje: što svijet govori o nama, koji s Njime jedemo i pijemo, koji ga gledamo moliti? I još jedno, možda najvažnije: što Isus govori o meni svojim anđelima i svetima?