Isus je ispričao priču o gospodaru i njegovom dužniku koji mu je mnogo dugovao te kako ga je ovaj došao zamoliti za strpljenje, obećavajući mu da će s vremenom sve vratiti. Isus poručuje da uvijek treba oprostiti. Radi se o pravilu 77 puta 7. U priči saznajemo da postoji i mali dužnik s obitelji i njegovi prijatelji. Prijatelji su se žalili gospodaru na velikog dužnika jer je ovaj potom bio nemilosrdan prema malome. Gospodar nakon toga baca velikog dužnika u tamnicu. Reakcija gospodara daje nam do znanja da ne smijemo iskorištavati pravilo 77 puta 7. Da treba oprostiti, treba – ali pravilo 77 puta 7 ne vrijedi samo za neke, a za druge ne. Svi nešto nekome dugujemo i svi trebamo oprostiti. Ne radi se samo o novcu. U životu postoje i emocionalni dugovi koji između ostalog nastaju kada nekoga stalno podsjećamo da nam je dužan zbog neke usluge. Maltretiramo ga, postajemo nemilosrdni prema njemu, i u njemu stvaramo osjećaj robovanja, emocionalni nemir i tjeskobu. Nikako dovoljno da nam vrati za uslugu što smo mu učinili. Stalno smo prvima nešto dužni, makar smo im to već odavno uzvratili. U jednom trenutku treba reći dosta i ne dati se više iskorištavati. Na zemlji ipak postoje granice. Ukoliko granice postoje onda granice treba čuvati i kontrolirati. Treba donijeti odluku i ne dopustiti više da nas lošiji od nas sputavaju, određuju i ograničavaju u životu, da prebacuju svoje neriješene životne frustracije i psihičke zavrzlame na nas. U priči gospodar najprije želi prodati obitelj velikog dužnika da bi namirio dugove, a na kraju tu obitelj jednostavno baca u tamnicu i više je ne želi prodati. Više mu nije do novca nego do poštenja. Ne dopustimo da nas loši ljudi koji ne poštuju nikakva pravila povuku u spiralu da više ne vjerujemo u pravilo 77 puta 7, da nam uzmu dostojanstvo, mir i želju za poštenjem i pravednošću, da nam zbog prošlosti unište volju da slobodno živimo sadašnjost.