Ne tražiš od mene, Isuse, da učinim nešto veliko, samo da Ti ostanem vjerna kad je sve sasvim obično. Kad jutro sliči na jučer, kad nitko ne vidi moj trud, kad nema velikih trenutaka – Ti si i tada tu. U malim stvarima, upravo u malim stvarima, tu me čekaš Ti. U jednom ”oprosti”, u jednom ”ostani”, u ljubavi koju nitko ne vidi. U malim stvarima, iz dana u dan, srce Ti predajem. Svetost je samo to: da tamo gdje jesam Tebi vjerna ostanem. Kad mogu šutjeti umjesto da riječju nekoga povrijedim, kad mogu učiniti dobro i ne čekati da me primijete, kad nosim strpljivo svoje, kad tuđe breme dotaknem – u svemu što izgleda malo Tebi bliže postajem. Iz dana u dan srce Ti predajem. Tamo gdje jesam želim Tebi vjerna ostati. Ne moram mijenjati cijeli svijet. Dovoljno je ljubiti ovdje. Ne moram učiniti veliko djelo. Dovoljno je ne proći kraj čovjeka. Jer nebo počinje nečujno, u srcu koje kaže ”da”, i svetost raste polako usred običnoga dana. Zato, Isuse, u malim stvarima nauči me ljubiti. Kad jutro sliči na jučer, kad nitko ne vidi moj trud, kad nema velikih trenutaka, neka Ti ostanem vjerna. Kad mogu šutjeti, kad mogu učiniti dobro, kad strpljivo nosim svoje i kad tuđe breme dotaknem, neka u svemu što izgleda malo Tebi bliže postajem. Ne moram mijenjati cijeli svijet. Dovoljno je ljubiti ovdje. I kad moj život bude sasvim običan, neka bude, Isuse, sav Tvoj.