Dao sam vam dušu, što biste još htjeli? Ovo zvuči kao vapaj ljubavi koja se do kraja predala. U njoj je odjek Kristova srca koje govori čovjeku: ništa nisam zadržao za sebe, sve sam vam dao. Ivanu je vidimo trenutak kada se ta ljubav doista potpuno predala: ”Jedan od vojnika kopljem mu probode bok i odmah poteče krv i voda” (Iv 19,34). Crkveni su pisci često u tom prizoru vidjeli znak da Krist nije dao samo nešto od sebe, nego je otvorio samo središte svoga bića. Ali ipak još uvijek postoji napetost - Bog daje sve, a čovjek često osjeća kao da mu još nešto nedostaje. Ali kada netko poput Isusa daruje život, taj dar je potpun. Nakon njega više nema ”još nešto” što bi se moglo dati. Ako je ljubav već dala sve, zašto bi čovjek tražio još nešto? Bog ništa nije zadržao za sebe. Dano nam je više nego što možemo shvatiti i izmjeriti. Moramo stati i pogledati što nam je darovano: život, savjest, sposobnost ljubavi, oproštenje, nada, i kad to shvatimo, pitanje ”što biste još htjeli?” pretvorit će se u drugo, poštenije: što činimo s ovim što nam je dano?