Kad zastanemo na trenutak i pogledamo svoj život, shvatimo da gotovo ništa od onoga što nam je najdragocjenije nismo sami stvorili. Sve dugujemo Tebi, Gospodine. Za svako jutro koje se rađa u tišini, za trenutke kada svijet još miruje, a Ti već bdiješ nad našim životom. Prije nego izgovorimo i jednu riječ, Tvoja nas ljubav već grli. Ti si početak svakoga dana i nada svakoga novog koraka. Sve dugujemo Tebi. Za pobjede koje nas uče poniznosti i za poraze koji učvršćuju vjeru. Za obitelj koja nas je naučila prvim riječima ljubavi. Za prijatelje koji su nosili dio naših križeva. Za susjede koji su nas razveselili jednostavnom dobrotom. Sve dugujemo Tebi. Za sunce koje grije naše prozore i za kišu koja natapa suhu zemlju. Za dane radosti i za dane kušnje. Nauči nas zahvalno živjeti. Ne dopusti da nam darovi postanu navika, i da zaboravimo Darovatelja. Sačuvaj nas od oholosti kada uspijevamo i od očaja kada padamo. Daj da u svemu prepoznajemo Tvoju providnost i Tvoju nježnu ruku koja nas vodi. Jer sve što jesmo i sve što imamo dar je Tvoje dobrote. I kada jednoga dana stanemo pred Tebe, neka posljednja pjesma našega srca bude ista ona koju smo učili pjevati na zemlji: Sve dugujemo Tebi, Bože vječni.