Kod Isusa nitko nije ”jedan od mnogih”. Njemu je svaki najvažniji na svijetu. Zato evanđelist Luka i kaže da je ”na svakoga od njih stavljao ruke.” (Lk 4,40) Za Njega nijedna bol ljudi, i onih onda, i nas danas, nije premala, a da na nju ne bi potrošio svoje vrijeme. Došao je ”da život imamo.” On vrednuje svakoga – onoga koji hoda po rubu, tko je neprimjetan ili prezren, i gubavca kojeg drugi izbjegavaju (Mt 8,3), slijepca na cesti (Mk 10,49), i odbačenog zbog svih mogućih razloga. (Iv 4,9) Svaka suza Bogu je teška i dragocjena, svaki čovjek vrijedan je Njegove pažnje i ljubavi. Ne gledajmo ljude kroz prizmu koristi, statusa ili vlastite udobnosti, nego očima Božjim. Ne prolazimo pokraj tuđe boli misleći da nije važna! Možda će upravo naša riječ, naš pogled ili naše vrijeme, donijeti ozdravljenje. ”Prava ljubav nikad ne promaši” jer ne bira sebe, nego bližnje.