Vjera nas uči da je Božja ljubav jača od zla i od naših grijeha, da je Gospodin sposoban i voljan oprostiti naše pogreške kada ga molimo s iskrenim kajanjem. On nam od sveg srca želi samo mir. Sjećamo se Kristovih riječi na Posljednjoj večeri: ”Sad ste u žalosti, no ja ću vas opet vidjeti; i srce će vam se radovati i radosti vaše nitko vam oteti neće.” (Iv 16,22) I doista, učenici su zanijekali i napustili Isusa, i bili beskrajno žalosni zbog toga, ali će im On dati do znanja da ih voli, i da im sve oprašta. Svatko od nas ima povijest koja nije posve čista. Posebno mi stariji. Mnogo puta je to teška povijest, s mnogo boli, s mnogo nevolja i mnogo grijeha. Što da činimo s našom poviješću? Da je skrivamo? Možda. U svakom slučaju zašto bi drugi sve morali znati o nama. No, ipak je moramo donijeti pred Gospodina, našu povijest. Iznesti naše boli pred Boga, pred Isusa i dotaći Njegovu nježnost. Ne bojmo se, u ljudskoj povijesti uvijek ima loših stvari, uvijek. Pođimo k Isusu i pokucajmo na Njegovo srce: ”Gospodine, možeš me ozdraviti?!” A On to može i hoće jer mu je srce prepuno suosjećanja. On je naše boli uzeo na se, naše grijehe, naše pogreške, naše neuspjehe. Njega se ne moramo bojati. On je dobar i zaslužuje naše povjerenje.