Evanđelje o ”jarmu i bremenu” (Mt 11,28-30) zasigurno je jedno od najljepših, i jedno od najzapanjujućih – govori nam o ”slatkom jarmu, lakom teretu i odmornom radu”. Počinje pozivom onima koji se trude, koji pate, koji su opterećeni težinom života: ”Dođite k meni”. Ovaj poziv upućen je posebno nama koji osjećamo umor od običnog života, koji se više ne usuđujemo željeti jednostavnu sreću, radost življenja, spokoj i mir, te se sklanjamo užicima ili pristupačnim distrakcijama. Krist nam nudi odmor za naše duše – pravi odmor, radost punu mira, koja usred patnje i teškoća ne prolazi, nego ostaje usidrena duboko u nama. Kako je to moguće? Jer je Gospodin blaga i ponizna srca! Ta blagost i poniznost nisu samo vrline koje trebamo naučiti od Krista i primijeniti u našim životima, već su prije svega, najtemeljnije osobine Isusova Srca, koje čine njegovo društvo slatkim i radosnim. Isus nas ljubi neopisivom nježnošću, gleda i prihvaća bez pretencioznosti, bez ponosa, bez grubosti, ljubi nas ljubavlju punom suosjećanja i radosti. Ipak, Krist dodaje ovu tajanstvenu frazu: ”Uzmite jaram moj na sebe”. Da, nudi nam jaram, križ, potiče nas da prihvatimo izazov, da napravimo prvi korak – da, s iznenađenjem, potom shvatimo da je taj jaram lagan zato jer je Krist taj koji ga nosi za nas, koji nas podržava svojom milošću, koji nas vodi prema istinskom životu. S povjerenjem i entuzijazmom nasljedujmo Krista, jer ono što nam se danas čini teretom, na kraju će nam donijeti istinski odmor.