”Selma” je pjesma rok grupe Bijelo Dugme. Iako naslov zvuči kao upozorenje, stihovi govore o mladenačkoj ljubavi, prožetoj brigom i nježnošću. Izraz ”ne naginji se kroz prozor” je metafora za krhkost mladosti, za rizične korake koje činimo kada volimo, kada se izlažemo drugome bez zadrške. Ljubav spontano želi zaštititi, instinktivno pruža ruku, zatvara vrata pred olujom, i bdije nad onima koje voli, ali istodobno zna da ne može ukloniti svaku prijetnju. Kad volimo, stalno osluškujemo, i osjećamo da nam srce zadrhti pri pomisli da bi nešto moglo povrijediti voljenu osobu. Najradije bismo stali između nje i svijeta, primali udarce, i hladnoću, samo da nju zaštitimo. Ali ljubav nije čvrsto držanje za ruku, toliko da druga ruka utrne, nego dovoljno nježno da ostane slobodna. Slično kao što roditelj u jednom trenutku mora pustiti dijete da napravi prve korake bez oslonca, svjestan da može pasti, ali i da bez tog pada neće naučiti hodati. Srce govori: ”Čuvat ću te koliko mogu.” A duša dodaje: ”Ali vjerujem ti da možeš.” Ne možemo živjeti život voljene osobe umjesto nje, i ne možemo je zaštititi od svih opasnosti, niti joj obrisati svaku suzu, ali možemo biti oni koji će je podsjetiti koliko vrijedi kad svijet pokuša poljuljati njezino samopouzdanje. I zato, ”putuj Selma, i molim te, ne naginji se kroz prozor”. Putuj, i znaj da gdje god bila, imat ćeš mjesto na kojem si sigurna, voljena i dovoljno jaka da se vratiš, nasmiješena i svoja.