Isuse, ponekad su moje ruke prepune. Toliko toga držim, toliko toga čuvam, toliko toga ne želim izgubiti. I ni ne primjećujem koliko sam se umorio držeći sve to. Držim svoje sigurnosti, svoje planove, ono što sam stekao i ono što sam zamislio da još moram postići. Držim ljude, uspomene, očekivanja. Držim neke stare priče koje su odavno završile, a ja ih još uvijek nosim sa sobom. Držim i svoje rane, kao da više ne znam tko bih bio bez njih. I onda dolaziš Ti. Ne otimaš mi ništa iz ruku. Ne otvaraš moje prste na silu. Samo me gledaš i govoriš: Oslobodi ruke i pođi za mnom. A meni nije lako pustiti. Jer ono što držim poznajem. Naviknuo sam na to. Znam kakav je život s tim. Čak se i za ono što me opterećuje mogu vezati samo zato što mi je poznato. A Ti me pozivaš prema nečemu što još ne vidim. Tražiš od mene da najprije vjerujem, a tek onda da krenem. Možda zato toliko puta ostajem na mjestu. Nisu uvijek najveće prepreke pred mojim nogama. Ponekad su u mojim rukama. Ne mogu poći jer nešto ne želim ostaviti. Ne mogu primiti jer nešto ne želim pustiti. Ne mogu zagrliti novo jer još uvijek grčevito držim staro. Trebam pustiti potrebu da sve bude po mome. Možda svoju želju da me svi razumiju i cijene. Možda plan koji sam toliko zavolio da sam zaboravio pitati je li to još uvijek Tvoj put za mene. Možda neku osobu koju pokušavam zadržati više nego što je mogu voljeti u slobodi. Možda nešto iz prošlosti što se više ne može promijeniti. A možda trebam pustiti samo svoju potrebu da sve držim pod kontrolom. I kada me pozivaš da otvorim ruke, ne želiš da ostanem praznih ruku. Želiš da njima mogu primiti Tebe. Možda je to ono što tako često zaboravljam. Gledam ono što trebam ostaviti, a ne gledam Onoga koji me čeka. Brojim ono što gubim, a ne vidim što dobivam. Gledam svoje otvorene dlanove i mislim da su prazni, a Ti si već ispružio svoju ruku prema meni. Zato mi ne govoriš samo: ”Oslobodi ruke.” Govoriš: ”Oslobodi ruke i pođi za mnom.” Ne idem u prazninu. Idem za Tobom. Ne ostavljam zato da bih imao manje. Ostavljam ono što me sprečava da budem slobodan za Tebe. Ne moram danas pustiti sve. Trebam samo pogledati svoje ruke i iskreno se pitati: Što to tako čvrsto držim da zbog toga više ne mogu slobodno poći za Tobom? Pokaži mi to, Isuse. I daj mi hrabrosti otvoriti ruke pred Tobom.