Isusova ljubav prema ljudima koje susreće ili s kojima se susreće, te njegovo suosjećajno i milosrdno srce, vodi k liječenju svakog srca. Komplicirani ljudi njegovog vremena bavili su se tričarijama i filozofirali o vjerskom ponašanju: ”Je li dopušteno subotom, činiti dobro ili činiti zlo? spasiti život ili izgubiti?” (Mk 3,1-6) Isus je ljut zbog okorjelosti njihovih srdaca – sebe su zatvorili i zajedno sa sobom zatvarali ljude za koje su imali duhovnu odgovornost. Isus pak donosi poruku milosrđa koja nadilazi i opravdava sve ljudske zakone, uključujući i one najsvetije. Nije On neki revolucionar koji želi tek pomesti ljudska pravila, nego Spasitelj koji poziva na inteligenciju srca, i zapovijeda da je dopušteno činiti dobro subotom. Svoj bijes ne izražava nasilnim gestama ili riječima, farizejskim legalizmom, već tugom, suosjećanjem i milosrđem. On ima vlast ne samo liječiti nego i otpuštati grijehe. Došao je izliječiti čitavoga čovjeka. Njegovo suosjećanje s bolesnima i brojna iscjeljenja očit su znak da je Kraljevstvo Božje među nama. On je Riječ koja malo priča, a više sluša i čini.