Osobna karta kršćanske zajednice nije program, nije strategija i nije savršeno uređena struktura. Njezina autentičnost su njezine probodene ruke i noge. Kada uskrsli Isus staje pred učenike, ne pokazuje im plan za budućnost nego svoje rane i govori: ”Pogledajte ruke moje i noge” (Lk 24,39). U njihovom životu s Isusom upravo to će ih obilježiti - njihova ranjena ljubav. Isus im nije ostavio ideologiju nego svoje rane. Rane su vidljivi znak da im je ostao vjeran, čak i onda kada su ga odbacili. On je ljubav bez kraja. Ako kršćanska zajednica želi znati tko je, mora se uvijek vraćati ranama. Njegove izranjene ruke daruju, lome kruh, dotiču gubavce, podižu pale i peru noge bližnjima (Iv 13,1-15). Probijene su jer su ljubile. Naša kršćanska zajednica mora biti išarana ranama svijeta. Biti uz ljude koji pate, koji su ostavljeni, povrijeđeni, neshvaćeni. Ako toga nema, pretvorit će se u hladnu instituciju. Papa Franjo je govorio da želi Crkvu ”ranjenu i prljavu” jer je izašla na ulice (Evangelii gaudium). ”Bolje je”, kaže, ”da bude takva nego zatvorena i sigurna, a daleko od ljudi”. Njezine slabosti i padovi su mjesta obraćenja i novog početka.