”Kako se na kineskom kaže punica? Čim-čim-dalje-tim-tim-bolje.” Za Petra punica nije bila ”opasnost”, i nije se šalio ”na kineski” na njezin račun i zato je bez oklijevanja zamolio Isusa da mu je ozdravi. Odnosi između svekrve i snahe, te punice i zeta s druge strane, vječita su tema u obiteljima i u društvu. O njima se uvijek govori kao o sukobljenim stranama. Psiholozi drže da je osnova sukoba između snaha i svekrvi najčešće u obostranom nerazumijevanju: snahe zamjeraju svekrvama, bez obzira na njihov stupanj naobrazbe, da im previše prigovaraju oko kućanstva ili odgoja djece, dok svekrvama smeta to što snahe ne uvažavaju njihove savjete. Što se tiče sukoba između punica i zetova, razlozi su različiti, poput npr. uređivanja stana ili kuće ili odnosa prema unucima. Često blaga punica doživljava strogog zeta kao diktatora, dok stroga doživljava svojeg blagog zeta kao opasnu osobu koja će joj upropastiti unuke. Ma kako mislili da su prefrigane, punice je lako pročitati i osvojiti. Osim što žele da volite njihovu kćer, punice žele da volite i njih. Najbolji savjeti za punice i zetove su isti kao i za svekrve i snahe: ne dozvolite da vaše svađe budu (još jedan) razlog njihovih svađa ili, još gore, rastava. Vaš posao nije stvoriti dodatne probleme u njihovu braku. Apostol Petar se slagao sa svojom punicom ‒ s njom je živio i za nju se brinuo. Za to mu nisu trebali Kinezi. Pametnome dosta! ”Pitao sin tatu: ‒ Tata, tata, je li Adam imao punicu? ‒ Ma kakvu punicu, sine. On je živio u raju!” Petru je punica bila dobra, čim ju je pustila ognjica, ona im je posluživala. (usp. Lk 4, 38-44) Dobro se dobrim uzvraća. To ti je, sine, pravi raj.