Prošlost je kao miris u odjeći

Prošlost je kao miris u odjeći

Prošlost nije sluga naše volje, nego dio našega bića. Ona ostaje u čovjeku kao miris u odjeći, kao ožiljak koji više ne boli svaki dan, ali podsjeća da je rana jednom bila otvorena. Ponekad bismo htjeli presjeći ju jednim potezom, odlučiti da je više nema, zatvoriti vrata i živjeti kao da ništa nije bilo. Ali ljudsko srce ne funkcionira tako. Ono je ”sporije” od razuma. Uostalom, put i nije u tome da prošlost nasilno izbrišemo, nego da je polako dovedemo pred svjetlo. Ono što je potisnuto često se vraća u nekom drugom obliku, u strahu, nemiru, tvrdoći prema sebi ili drugima. Ali ono što je priznato, isplakano, izrečeno pred Bogom i pred vlastitim srcem, počinje gubiti moć da upravlja nama. Ne nestaje odmah, ali se mijenja njegov teret. Više ne nosimo isto. Uskrsli Krist ne dolazi bez rana. One nisu izbrisane, nego preobražene. Ostale su na njegovu tijelu, ali više nisu znak poraza, nego ljubavi koja je prošla kroz bol i ostala živa. Spasenje ne znači da se ništa nije dogodilo, nego da ono što se dogodilo više nema posljednju riječ. U tom smislu i naše prošlosti mogu biti otkupljene. Ne izbrisane, nego iskupljene. Ne poništene, nego preobražene. ”Gdje se umnožio grijeh, nadmoćno izobilova milost” (Rim 5,20). Čovjek sazrijeva onda kada počne učiti kako nositi ono što je bilo, bez mržnje prema sebi. To je sporiji put, ali istinitiji. Jer mir ne dolazi uvijek tako da nešto nestane, nego tako da nešto više ne vlada nad nama. Prošlost možda ostaje kao činjenica, ali ne mora ostati zatvor. Zato sebi ne govorimo: moram to izbrisati. Recimo radije: moram naučiti s time živjeti pred Bogom, dok me On ne učini slobodnijim. To je ponizniji put, ali i plodniji. Bog nam ne oduzima pamćenje, nego u naše pamćenje ulije svoju prisutnost. I tada ono što je nekoć bilo samo rana postane mjesto razumijevanja, blagosti i dublje ljudskosti. Lijepo je to osjetio Rainer Maria Rilke u Pismima mladom pjesniku kada piše da treba biti strpljiv prema svemu neriješenom u svome srcu. Neke stvari u nama ne rješavaju se naredbom, nego vjernošću, strpljenjem i milošću.