U našem životu s Kristom ponekad se susrećemo s manama koje se ponavljaju, namjerno ili nehotice. U svojim ispovijedima npr. uvijek ispovijedamo iste pogreške, stalno se vraćamo istim grijesima, itd. U opasnosti smo da mislimo da nikada nećemo dosegnuti duhovne ideale ili mislimo da bismo sami trebali prevladati svoje slabosti. U oba slučaja smo u krivu! Krist nam daje do znanja da jedino što očekuje od nas jest da se pustimo da nas nosi. Istina, u tome se ne snalazimo baš najbolje. Da bismo u tome uspjeli, moramo promatrati uskrslog Gospodina koji putuje s učenicima u Emaus. On je Put (Lk 24); Isus je i Istina. Možemo ga prepoznati s Petrom na obali Galilejskog jezera (Iv 21); Isus je i Život. Slušajmo kako izgovara naš ime, kao i ime Marije Magdalene, nakon uskrsnuća. (Iv 20)