Postoji fizička smrt, uzrokovana bolešću i starošću, a postoji i duhovna smrt, uzrokovana grijehom. To su dva najveća neprijatelja čovjeka. Isus je zbog toga došao s nama podijeliti sve to. S nama suosjeća, s nama i pobjeđuje. Nakon uskrsnuća nije se vratio u ”stari”, zemaljski život (prijašnji), nego je isti nastavio na uskrsnuli način. Mi bismo htjeli barem još koju godinu, ali to bi bilo premalo. Definitivno rješenje nije u produžetku života na ovome svijetu. Mladić iz Naina (Lk 7,11-17) je dobio još nekoliko godina, ali je još jednom morao proći kroz smrt. I svih tih godina, on će (kao što su govorili i za Lazara) - ”mirisati na grob”. Međutim Isus daje više. On daje vječni život, gdje bolesti i smrti više nema, gdje više nema ni zla ni grijeha, i gdje ”mirišemo na život”. Zato nas poziva da volimo naše trenutke radosti i zadovoljstva na ovoj zemlji, da se radujemo životu kojeg imamo. Ne prepuštajmo se tuzi i obeshrabrenosti, radujmo se životnim pobjedama i dobru u našim danima. Budimo zahvalni za ono što je lijepo u nama i molimo ga, kada grijeh, bolest i smrt pokucaju na naša vrata, da nam pomogne. Kada izgubimo naše bitke, nek nas Njegova ljubav utješi. Sve će proći, ali Njegova ljubav nikada.