Jutros pjevam pjesmu nezaboravnog Kiće: ”Da sam tvoje riječi slušao, majko”. Majčine riječi imaju posebnu težinu jer su izrečene jednostavno, pune su mudrosti i topline brižne ljubavi. U djetinjstvu nam se čine kao ponavljanje – ”pazi na sebe”, ”nemoj zaboraviti moliti”, ”budi dobar prema drugima” – a tek kasnije čovjek shvati da su to zapravo temelji života. Majka ne poučava samo riječima nego i životom. Takav je bio i propovjednika s kraja 4. i početka 5. stoljeća, sveti Ivan Zlatousti ili Krizostom – ”čovjek zlatnih usta”. ”Zlatousti” dolazi iz grčkog ”chrysostomos”. Bio je sjajan govornik. Govorio je lijepo, mudro i uvjerljivo, pronalazio prave riječi u pravom trenutku. Dobro bi nam došao jedan takav, da manje pričamo bez sadržaja i odgovornosti. Dobro bi nam došli takvi ljudi koji bi bili izvor svjetla, utjehe i hrabrosti. Ljudi koji bi znali stati i poslušati, pa tek onda govoriti. Čije riječi bi doticale srca i gradile mostove. U Svetom pismu piše: ”Riječ u pravo vrijeme – su zlatne jabuke u srebrnim posudama.” (usp. Izr 25,11) Izgovorene riječi moraju biti melem, podizati, liječiti… Prave riječi u pravom trenutku ne moraju uvijek biti velike, samo nek su iskrene. Kako ih pronaći u pravom trenutku? Ako su nam srca otvorena Bogu, njegov Duh stavlja ih u naša usta kad treba. ”Prave riječi u pravom trenutku” dolaze nam kada osluškujemo Boga i bližnjega. (Mt 12,34) Srce je poput izvora – ono određuje kakva će voda poteći. Zato Isus ne stavlja naglasak samo na to da pazimo što govorimo, nego još više na to da čuvamo srce, jer iz njega proizlazi sve. ”Više od svega čuvaj svoje srce, jer iz njega izvire život”, kaže Pismo (Izr 4,23). Možemo reći: riječi su ogledalo našeg srca. Ako želimo da budu svjetlo i ohrabrenje za druge, moramo dopustiti Bogu da dotakne i izliječi naše srce. Jer tek kada se srce napuni Božjom ljubavlju, riječi postaju blagoslov.