Edenski vrt (Post 2–3) nije slika zrele svetosti, nego početne nevinosti. I zato povratak na staro, u tzv. ”izgubljeni raj”, nema smisla. Čovjek nije stvoren da ostane u ograđenom vrtu, nego da slobodno raste prema punini zajedništva s Bogom. Povijest se ne vraća unatrag, nego ide naprijed. U Post 3,24 stoji da je put prema stablu života zatvoren. Time nam Bog daje do znanja da se život nalazi naprijed. Isus ne govori: vratit ću vas na početak, nego kaže: ”Ja sam Početak i Svršetak” (Otk 22,13). Kršćanska nada ne traži izgubljeni raj iza sebe, nego dovršeni život pred sobom. Karl Rahner u djelu Temelji kršćanske vjere govori o čovjeku kao biću usmjerenom prema budućnosti, prema apsolutnoj punini koja ga nadilazi. Nismo stvoreni za kruženje, nego za ispunjenje. I to nas tješi, jer često žalimo za prošlim, za ”nevinijim vremenima”, za nekim ”vrtovima” koje je današnje vrijeme izgubilo. Tvrditi da je nekad bilo bolje je iluzija. Sociolozi govore o ”ružičastoj retrospekciji”: sklonosti da se prošlih vremena sjećamo kroz filter nostalgije. Povijest nam to potvrđuje. Ljudi su u 19. stoljeću žalili za ”starim dobrim vremenima” srednjeg vijeka, iako su ta vremena bila obilježena bolestima, ratovima i kratkim životnim vijekom. I u naše vrijeme mnogi govore da je prije bilo bolje, zaboravljajući na sve strahote ratova, na sve socijalne nepravde i nesigurnosti, i bolesti koje medicina tada nije znala izliječiti. Svaka generacija ima svoju verziju ”zlatnog doba”, koje zapravo nikada nije ni postojalo. To, međutim, ne znači da svaki napredak automatski znači i veću sreću. U nekim je stvarima nekada doista bilo bolje, živjelo se sporije, jednostavnije, intimnije. Obiteljski odnosi bili su drukčije strukturirani, zajednice čvršće povezane, život ritmičniji. Ali je li to ”bolje” ili samo drukčije nego danas? Danas imamo dulji životni vijek, razvijeniju medicinu, veća prava žena i djece, pristup znanju kakav nikada prije nije postojao. Svako vrijeme nosi svoje svjetlo i svoju sjenu. Što mislite: bi li Isus došao da su Adam i Eva drugačije reagirali? Možda je najdublji odgovor ovaj: Krist nije plan B, On je Božje konačno DA čovjeku. Grijeh je promijenio način na koji to DA izgleda, i dao mu je oblik KRIŽA. Isus je na križu konačno rekao: ”Dovršeno je” (Iv 19,30). Povratak na staro bio bi povratak u nedovršeno. Ne treba nam taj tzv. ”edemski vrt”. Imamo Isusa. On je ”vrhunac Božje zamisli o svijetu od početka” (Ivan Duns Scotus).