Blagdan Srca Isusova službeno je ustanovio papa Klement XIII. 6. veljače 1765. zahvaljujući svjedočanstvu svete Marguerite-Marie Alacoque. U samostanu pohođenja u Paray-le-Monialu sveta je Marguerite primila ukazanja od samog Krista, tražeći da se prvi petak nakon oktave Presvetog Sakramenta posveti slavljenju ovog čuda. Što je vidjela svetica? Gospodin joj se sa Srcem ukazao na prijestolju od plamenova, što bijahu sjajniji od sunca te prozirni kao najfiniji kristal. No, u tom je vanjskom sjaju, bilo Isusovo Srce okrunjeno trnovom krunom, a nad Srcem se nalazio križ. Iz toga jasno proizlazi dvoje: ponajprije neizmjerna Otkupiteljeva ljubav prema čovjeku, a zatim ljudski grijesi kojima ljudi vrijeđaju tu ljubav. To će doći naročito da izražaja u trećoj objavi, koja je jasna sinteza prvih dviju. Ta se objava dogodila nekoliko mjeseci kasnije, jednoga petka, sutradan po blagdanu Tijelova. Isus se tada, prema svetičinu opisu, ukazao s pet rana, koje su bliještale kao pet sunaca, a iz njegova srca izlazili su plamenovi sa svih strana. Papa Pio IX. je svetkovinu Srca Isusova 23. kolovoza 1856. proširio na sveopću Crkvu. Danas je prilika da razmišljamo o Kristovoj ljubavi i milosrđu prema nama.

Gospodine Isuse Kriste, zahvaljujemo Ti za sve darove koje si nam dao: za dar života i zdravlja, za milost vjere i dar pripadnosti Katoličkoj Crkvi. Danas se posvećujemo tvome Božanskom Srcu. Ponajprije ispovijedamo i potvrđujemo svoju kršćansku vjeru i svoje opredjeljenje za Tebe; potvrđujemo svoje prihvaćanje svih katoličkih istina vjere kako nas uči sveta Crkva u kojoj si nam dao milost da smo rođeni i odrasli. Potvrđujemo naš krsni savez s Tobom i našu odluku da po njemu živimo. Priznajemo Te svojim Gospodarom i Kraljem. Pomozi nam da možemo živjeti dostojno Tvoje ljubavi i da njome usrećujemo svoje bližnje.