Polako i sigurno, sve u svoje vrijeme

Polako i sigurno, sve u svoje vrijeme

Pavao u poslanici Galaćanima piše: ”Neka nam ne dozlogrdi činiti dobro: ako ne sustanemo, u svoje ćemo vrijeme žeti!” (Gal 6,9) Poljoprivrednici znaju da je vrijeme žetve jedinstveno za svaku biljku. Nisu svi usjevi spremni za žetvu u isto vrijeme. O tom ”vremenu” će Isus pričati svojoj majci u Kani. Zbog nje će On tada (a tako je i dandanas!) pomaknuti prirodni tijek stvari, ali nas ne želi smesti. Uglavnom. Svatko od nas očekuje rezultate što prije, ali Isus smatra da plodovi moraju biti zreli prije nego se uberu. I zato ne brza, čini sve u svoje vrijeme. On ne zaboravlja sjeme čak i ako je davno posađeno. Kraljevstvo je poput tog sjemena. Čovjek Kraljevstva je ukorijenjen u zemlju, poput stabla, međutim, ptice koje se gnijezde u njegovim granama, ga nadmašuju – one lete, pjevaju i dosežu božanske visine. I bezbrižne su. Ova Kristova slika ilustrira naš kršćanski život. Kao ljudi, ograničeni smo – grešni, krhki, pa ipak, ukorjenjeni u Kristu, donosimo božanske, izvanredne plodove, koji daleko nadilaze naše osobne i ljudske mogućnosti i naša očekivanja. Po milosti Božjoj! Sve u svoje vrijeme.