Došla sam po vodu kad nitko ne dolazi, skrivala sam lice od tuđih pogleda. Nosila sam žeđ koju nitko nije vidio, i srce umorno od traženja. Ti si sjedio kraj zdenca, kao da si čekao baš mene. Nisi pitao što drugi govore, pogledao si me dublje od svega. Rekao si: “Ako znaš tko sam Ja, tražila bi vodu koja ne presušuje.” Ostavila sam vjedro, jer pronašla sam Izvor. Ostavila sam prošlost, jer Ti si izgovorio moje ime. Više ne bježim od svjetla, više se ne skrivam od ljudi. Kad me dotaknula Tvoja ljubav, žeđ je postala pjesma u meni. Znao si sve moje jučer, a nisi me osudio. Govorio si istinu, ali glasom koji liječi. Od žene koja je šutjela postala sam glas koji više: “Dođite i vidite Čovjeka koji mi je vratio život.” Kad bi samo znala koliko te volim… šapćeš svakom srcu koje se boji prići. Živa voda i danas teče, iz Tvoga srca prema meni. Ne moram više tražiti, jer je Izvor pronašao mene. Ostavit ću svoje vjedro, ostavit ću svoje strahove. Ti si voda koja oživljava, Ti si ljubav koja ostaje. Ostavit ću sve pred Tobom, i poći reći cijelom svijetu: “Dođite i vidite Isusa, On je promijenio moj život.”