Osobna karta kršćanske zajednice nije program, nije strategija, nije savršeno uređena struktura, nego rane. Točnije, probodene ruke i noge Kristove. Kada uskrsli Isus staje pred učenike, da bi ”dokazao” da se radi o Njemu, kaže: ”Pogledajte ruke moje i noge!” (Lk 24,39). Isusov identitet i identitet Crkve rađa se iz probodenih ruku i nogu. I srca! U Evanđelju po Ivanu čitamo kako Isus pokazuje učenicima ruke i bok (Iv 20,20). To su znakovi raspoznavanja Isusove zajednice. Nije nam On dao novu ideologiju, nego svoje rane. Hans Urs von Balthasar u djelu Mysterium Paschale piše da se Božja slava objavljuje upravo u ”posvemašnjoj izloženosti ljubavi koja ide do kraja”. Ako kršćanska zajednica želi znati tko je, mora se vraćati tim ranama. Ruke probodene čavlima nisu ruke koje grabe, nego ruke koje se daruju. One su lomile kruh, doticale gubavce, vraćale život umrlima, prale noge učenicima (Iv 13,1-15). Probijene su zato jer su ruke ljubavi. Noge probodene na križu nisu noge koje su bježale, nego noge koje su donosile opraštanje i mir. Zato su rane osobna karta kršćanske zajednice uvijek. Papa Franjo često je govori da želi ”ranjenu Crkvu”. U apostolskoj pobudnici Evangelii Gaudium, napisao je da mu je draža ”Crkva koja je ranjena i prljava jer je izašla na ulice, nego Crkva bolesna od zatvorenosti i udobnosti vlastite sigurnosti” (EG 49). Rana nije znak propasti, nego znak da je Crkva bila vani, među ljudima, u stvarnosti svijeta. Franjo tu misao prevodi u pastoralni govor: Crkva je poput poljske bolnice. Ta slika, koju je izrekao u intervjuu za La Civiltà Cattolica 2013. godine, snažno je odjeknula. U ”poljskoj bolnici” ne pitaš najprije za kolesterol, nego povijaš rane koje krvare. To znači da Crkva mora najprije liječiti rane ljudi, a ne počinjati od normi i osuda. Crkva koja priznaje da je ranjena bliža je raspetom Kristu. Ona više ne stoji iznad svijeta, nego u njemu, među onima koji nose svoje križeve. Crkva je ”sakrament spasenja”. Svetost Crkve nije u bezgrešnosti njezinih članova, nego u Kristu koji joj je Glava. Crkva je zajednica grešnika koji se pouzdaju u milost. Njezina najveća snaga je u ranjivosti. U svijetu koji skriva slabost, Krist pokazuje svoje probodene ruke i noge. I srce.