Dlanove sam oprao na izvorima jutra, a srce je još nosilo prašinu dugih putova. Na usnama su rasle svete riječi, ali je tišina u meni zazivala Tvoje ime. Ti si došao tiho, poput svjetla što pronalazi prozor koji nitko nije otvorio. Ne gledaj moje ruke, Gospodine, pogledaj izvor iz kojeg teče moj život. Operi srce moje, Isuse. Neka bude bijelo poput vala što umire na obali i ponovno se rađa. Odnesi kamen koji ne znam podići, udahni mi dah novoga jutra. Jer samo ljubav ostavlja tragove koje vrijeme ne može izbrisati. Koliko sam puta grlio sjenu, misleći da držim svjetlo. Koliko sam puta čuvao vrata Hrama, a nisam prepoznao Kralja koji dolazi bos. Ti ne tražiš savršene zidove, nego srce koje se usuđuje puknuti pred Tobom. Iskorijeni u meni sve što nije niknulo iz Tvoga pogleda. Neka padnu maske kao suho lišće, a ostane samo sjeme koje će Tvoju ljubav zalijevati. Operi srce moje, Isuse. Neka u njemu bude mjesta za svakoga koga Ti ljubiš. Ako ikada budem svjetlo, neka bude odsjaj Tvoga lica. Ako ikada budem glas, neka govori samo Tvoja ljubav. Operi moje srce… i ostani njegov jedini izvor.