Mnogi odustanu prebrzo zato što žele plod prije nego što je sazrio. U svijetu koji nas je naviknuo na brzinu, strpljivost postaje zato jedna od najvećih snaga. Znamo da sjeme ne postaje stablo preko noći. Potrebni su dani kiše, sunca, vjetra i tišine pod zemljom koju nitko ne vidi. Tako je i s našim životom. Najvažnije pobjede rađaju se polako, kroz ustrajnost u malim koracima, kroz vjernost onome što činimo i onda kada ne vidimo rezultate. Isus uspoređuje Božje kraljevstvo sa sjemenom koje raste danju i noću, a da čovjek ni ne zna kako (Mk 4,26-29). To je slika svakog istinskog rasta. Ljubav, karakter, mudrost i vjera grade se strpljivo, korak po korak. Zato nemojmo mjeriti svoj put samo trenutnim uspjesima. Ponekad se najvažnije stvari događaju upravo onda kada se čini da se ne događa ništa. Strpljivost nas uči da ne izgubimo nadu kada se cilj čini dalekim i da ne dopustimo da nas obeshrabre prepreke koje susrećemo. Francuski književnik Antoine de Saint-Exupéry u djelu Mali princ piše: ”Vrijeme koje si utrošio za svoju ružu čini tvoju ružu važnom.” Vrijeme, trud i strpljenje daju vrijednost svemu što gradimo. Zato prava pobjeda nije samo doći do cilja, nego ne izgubiti srce na putu prema njemu.