Evanđelist Ivan nas uranja u tajanstveni noćni dijalog između Isusa i Nikodema. Ovaj zanimljiv čovjek želi, s jedne strane, pobjeći radoznalim pogledima svoje okoline za koju zna da je zatvorena za Krista, a s druge, prodrijeti u tajnu Učitelja koji ga privlači. Isus nas uvodi u svu tajnovitost svog života. Njegov se život ne može razumjeti i steći trudom ni učenjem, jer je besplatni dar. Za taj život postoji tajna – Njegove raspete ruke na križu. ”S drveta križa dolazi riječ spašavajuće ljubavi. U muci je Krist uklonio od nas vatrenu oštricu mača, prošao kroz vatru i postavio križ kao stvarnu osovinu svijeta, na kojoj on sada i počiva. Primiti raspetoga Gospodina, prihvatiti njegov život, njegovu poslušnost, znači prihvatiti Božju ljubav – našu ovisnost o Bogu.” (Benedikt XVI, U početku stvori Bog) Naši bogoslovi zaneseno pjevaju: ”Od Božjeg osmijeha vječno ću živjeti…” (Bogoslovski “Ben(d) Sirah, Sad te prepoznajem, uskrsli Isuse, Uskrs fest 2007.) Po svojim svetim ranama, Isuse, ti si iscijelio rane našeg srca.