Život nije sastavljen samo od velikih trenutaka. Većinu naših dana čine obične staze: jutarnja buđenja, posao, obveze, susreti, umor, tišina, brige i male radosti. Na tim se stazama oblikuje naše srce. Ondje učimo ljubiti, opraštati, nositi teret i ostati vjerni. Ali čovjek ne može živjeti samo od svakodnevice. Zato su nam potrebna slavlja. Ne da pobjegnemo od života, nego da u njemu ponovno pronađemo dah. Slavlje nas zaustavlja kako bismo se prisjetili da je život dar, da nismo sami i da svaki korak ima smisla. Ono vraća radost umornom srcu i budi nadu kada se čini da je put postao pretežak. Nakon svakog istinskog slavlja vraćamo se na iste staze, ali više nismo isti. U nama je nova snaga, vedriji pogled i hrabrost za novi početak. Kao što se zemlja napoji kišom pa ponovno rađa plodom, tako i čovjek, dotaknut ljubavlju i zajedništvom, iznova otkriva ljepotu svakodnevnog života. Jer upravo na običnim stazama Bog čini svoja najveća čuda.