Velika Edith Piaf pjeva čudesnu pjesmu po naslovom – Non, je ne regrette rien (Ne, za ničim ne žalim). Njezin život kojeg je živjela ‘punim plućima’ dozvoljava joj da pjeva na takav način. Ali postoje ljudi koji žale za puno toga što su propustili napraviti u životu. Osjećaj žaljenja za propuštenim prilikama u njima rađa žalost, osjećaj neostvarenosti i slomljenosti. No, kažu psiholozi, umjesto da se živi bez tog osjećaja, tj. bez žaljenja, bolje ga je prigrliti, jer se žaljenje može pretvoriti u putokaz za bolji život. Isus nam u priči o vinogradu priča o besposlenim radnicima. (usp. Mt 20, 1-16) Nakon što ih je upitao zašto stoje vazdan besposleni, oni mu se žale i kažu: zato jer nas nitko ne najmi. Posla je bilo, ali oni ni da bi prstom mrdnuli. Umjesto da zasuču rukave i prime se nečeg korisnog, oni čekaju ‘sveto nigdarjevo’, i smatraju da bi im se sve trebalo servirati na pladnju. Na svu sreću da su se požalili. Tada im Isus daje šansu, i dobili su posao. Daniel H. Pink američki je pisac rođen 1964. napisao je sedam bestselera New York Timesa. Bio je voditelj i koizvršni producent društveno-znanstvene TV serije National Geographic Channela. Od 1995. do 1997. bio je glavni pisac govora potpredsjednika Ala Gorea. U svojoj knjizi ‘The Power of Regret: How Looking Backward Moves Us Forward’, tvrdnja da život treba živjeti bez žaljenja je besmislena, pa čak i opasna. On smatra da su žaljenja dobri putokazi za bolji i kvalitetniji život. Pogled unatrag može pomoći da se krene naprijed. Ako žaljenja gledamo kao lekcije života, rado ćemo zapjevati šansonu s početka priče, jer nećemo žaliti ni za čim.