Sa smećem se neprimjereno ili pogrešno rukuje. Ono nastaje miješanjem različitih vrsta otpada, koje možemo ponovno iskoristiti ili reciklirati. U smeću se dakle nalazi puno vrijednoga. I kad nam kažu da smo smeće, još uvijek dakle ima puno vrijednoga u nama. Moramo si dati drugu šansu. Osim što ćemo u nekim područjima svakodnevice učiniti uslugu sebi, pomoći ćemo prekrasnom planetu Zemlji i ljudima oko sebe. ”Ne prezirimo ono što je lišeno izgleda jer odatle dolazi sve čemu se divimo”, kaže sveti Augustin. Na žalost, skloni smo gledati s visoka na ono što je naizgled beskorisno. Naše živote ne smatramo produktivnima, čitamo ih kao neuspjeh, čini nam se da u njima nema ničeg dobrog. Ali u smeću se nalazi puno vrijednoga. Smeće možemo iskoristiti u našu korist. Sjetimo se da Biblija inzistira kako Bog djeluje upravo kroz malenost, kroz stvari i događaje koji nam se čine beskorisnima: ”Bog izabra slabe da posrami jake” (usp. 1 Kor 1,27). Ponekad se osjećamo se odsječeni, odvojeni od stvari i ljudi koji su nam dragocjeni, i pitamo se što će biti s nama. Većinu vremena Božje je djelo tajanstveno, ne vidimo ga i ne razumijemo odmah. Bog je poput iskusnog zemljoradnika koji uzima reznice, posječe ih i sadi negdje drugdje, kako bi mogle procvjetati na novi način. Dugo ćemo vidjeti samo neplodnu zemlju, gdje ničeg neće biti. Bez obzira što je tlo dobro pripremljeno, i što smo bili marljivi, u jednom trenutku ne preostaje nam drugo nego čekati: spavali mi ili bdjeli, sjeme će proklijati i rasti (usp. Mk 4,26). Kad bi zemljoradnik stalno otvarao zemlju da vidi u kakvom je stanju sjeme koje je posijao, uništio bi žetvu. I zato je dobrodošla narodna mudrost: strpljen, spašen. Nemojmo, u svojoj žurbi i nestrpljivosti, odbaciti baš ono što u našim životima može cvjetati i uroditi plodom. Bog preobražava naše smeće u korisni otpad.