Isus nas stalno upozorava da ne živimo u prvom planu. U Evanđelju često naglašava poniznost i skromnost, a posebno govori učenicima: ”Tko se uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizuje, bit će uzvišen.” (Lk 14,11) On dobro zna da srce koje stalno traži priznanje i mjesto na vrhu, nikada ne nalazi mir. Kad su se učenici među sobom prepirali tko je najveći, on im se obratio ovim riječima: ”Ako tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima poslužitelj.” (Mk 9,35) To znači da u svemu što jesmo i što činimo, ne tražimo vlastitu slavu, nego dobro drugih i slavu Božju. Kad čovjek prestane tražiti svjetla reflektora, počinje otkrivati ljepotu jednostavnih, tihih gesti ljubavi, koje imaju neprocjenjivu vrijednost pred Bogom. Zanimljivo, Isus je svoju veličinu pokazivao upravo skrivenošću: u Nazaretu, u pranju nogu učenicima, u šutnji pred Pilatom, na križu gdje je izgledao kao gubitnik. Poniznost i služenju su tajna sretnog života.