Nisam činio ništa veliko, Gospodine. Nisam mijenjao povijest naroda, ni gradio velike gradove, niti sam ostavio djela o kojima će ljudi dugo govoriti. Hodao sam samo prašnjavim putovima među ljudima koje si mi povjerio. Dijelio sam njihov kruh, slušao njihove priče i učio njihove tišine. Sjedio sam pod stablima gdje su se djeca smijala bez mnogo razloga. Molio sam u kapelicama od blata i lima. Blagoslivljao sam umorne ruke majki koje su nosile vodu kilometrima daleko. Posjećivao sam bolesne i pokušavao biti blizina ondje gdje je često nedostajalo svega osim nade. Nisam činio ništa veliko, Isuse, ali naučio sam da se Tvoje kraljevstvo ne gradi velikim koracima nego malim djelima ljubavi. Naučio sam da je čaša vode pružena žednome veća od mnogih govora. Da je osmijeh upućen zaboravljenome snažniji od najglasnijih propovijedi. Da je prisutnost dar koji nema cijenu. U mojoj Africi naučio sam koliko je čovjek bogat kada nema mnogo toga osim srca. Naučio sam da radost može živjeti u kolibi od zemlje i da zahvalnost može cvjetati tamo gdje drugi vide samo oskudicu. Zato danas pred Tebe ne donosim velika postignuća, donosim prašinu putova koje sam prošao. Donosim lica ljudi koje sam zavolio. Donosim dječje pjesme pod afričkim nebom, suze koje sam dijelio i molitve koje su ostale skrivene između Tebe i mene. U mojoj Africi, Isuse, nisam činio ništa veliko. Samo sam pokušavao ljubiti. Ako je iza mene u nečijem srcu ostalo malo više nade, malo više mira i malo više vjere, to je bilo Tvoje djelo, a ne moje.