Ono što vidimo na prvi pogled često je samo površina događaja, dok se pravi smisao najčešće skriva u vremenu koje tek treba proći. Čovjek po naravi brzo zaključuje. Pogleda neku situaciju, čuje neku vijest, doživi neki događaj i odmah pomisli da razumije što se događa. Ali život nas uči da je stvarnost složenija nego što izgleda u prvom trenutku. U Bibliji postoji prizor kada prorok Samuel treba pomazati novoga kralja među Jišajevim sinovima. Kada ugleda snažnog i lijepog Eliaba, pomisli da je upravo on izabran. Tada dolazi Božja riječ: ”Ne gledaj na njegov izgled ni na njegov stas… jer čovjek gleda na oči, a Gospodin gleda što je u srcu” (1 Sam 16,7). Na kraju je izabran David, najmlađi i naizgled najmanje važan među braćom. Ono što je ljudima izgledalo nevažno, pokazalo se presudnim. Takva iskustva nalazimo i u svakodnevnom životu. Nekad nam se čini da je netko uspješan i sretan, a tek kasnije shvatimo koliko se u njegovu životu skriva borbe. Nekad mislimo da smo izgubili nešto važno, a kasnije vidimo da nas je taj gubitak otvorio prema novim mogućnostima. Francuski mislilac Blaise Pascal u djelu Misli zapisuje da ”srce ima svoje razloge koje razum ne poznaje”. Time podsjeća da čovjek ne može sve objasniti samo brzim zaključkom ili površnim pogledom. Postoji dublja stvarnost koja se otkriva tek onima koji imaju strpljenja čekati i promatrati. Zato smo pozvani naučiti zastati prije nego što donesemo konačan sud. Ono što danas izgleda kao poraz sutra se može pokazati kao početak novog puta. Ono što izgleda kao zatvorena vrata ponekad je samo skretanje prema pravom smjeru. Zbog toga su stariji ljudi često oprezniji u svojim sudovima. Oni su već mnogo puta vidjeli kako se događaji razvijaju drukčije nego što se činilo na početku. Naučili su da život ne treba promatrati samo očima trenutka, nego očima vremena. Jer uistinu, nije uvijek sve kako se čini. Tek kada prođu dani, ponekad i godine, polako se otkriva pravi smisao onoga što smo nekada mislili da razumijemo.