Danas bi evanđeoska Marta zapjevala s Novim Fosilima ”Bilo mi je (kao) prvi put”. Puna energije kakva je bila, trčala je s jednog kraja kuće na drugi, želeći se uvjeriti da je sve kako treba kako bi lijepo primila Isusa. Divno je vidjeti da se nije navikla na Isusovu prisutnost u svom domu. Svaki put kad On najavi svoj dolazak, za nju je kao prvi put. Ni Isus se nije navikao na nju. Bez obzira što je tu obitelj volio, ona ga nije zarobila. Isus danas ulazi u naše domove po našim svećenicima, a na mnoge smo se privikli jer su dugo s nama, a na neke bismo to htjeli. Međutim, nikada se ne smijemo priviknuti na njih. Isusovi svećenici nisu obični ljudi. Portal ”Focus Catholic” upitao je nekoliko župnika na koji način bi im bilo drago da ih župljani prihvaćaju. Izabrao sam nekoliko njihovih odgovora. ”Najvažnija stvar koju župljani mogu učiniti za svoga župnika je moliti za njega.” Jedan je rekao: ”Većina se međuodnosa u župi vrti oko kukanja o župniku, župi, župljanima, glazbi, temperaturi u crkvi, žarulji koja je pregorila, odluci i sl., a rijetko o nadnaravnim stvarnostima koje im svećenik donosi. Izbjegavajte i odgovorite druge od tračanja svećenika i župe. Toliko je mladih ljudi odustalo od poziva zato što su čuli starije kako pljuju po svećeniku, najčešće zbog nekog sitničavog spora. Ne zaboravite - on zna vaše tajne i poštuje ih. Poštujte i vi njegove.” I za kraj: ”Nemojte očekivati da morate biti bliski s njim – on je vaš svećenik i potrebno mu je da imate takav odnos prema njemu. Nemojte se hvalisati drugim župljanima koliko ste si ‘dobri’ s njim. On je Isusov svećenik.”