”Dotaknem li se samo njegovih haljina, bit ću spašena.” (Mk 5,21-43) Tako je rekla žena iz evanđelja i nije se prevarila. Za rješenje svojih problema koristi pojam ‘spašen’, koji je širi, jači i bitniji od pojma ‘ozdravljen’. Isus potvrđuje njezin izbor: ”Kćeri, vjera te tvoja spasila! Pođi u miru i budi zdrava od svojega zla!” On joj najprije daje spasenje, a zatim ozdravljenje. Dugo se liječila, potrošila silan novac… nikada se nije prestala boriti. ‘Biti spašen’ znači vjerovati da se ima smisla boriti… Uostalom, ‘život je borba’. Toliko puta smo čuli ili pak sami izgovorili, tu rečenicu, reagirajući na određeni događaj ili situaciju u koju smo uložili puno energije i truda kako bi ispala onakvom kakvom smo je zamislili. Svi smo mi, u većoj ili manjoj mjeri, programirani za borbu. Osim što smo se kao djeca često morali boriti za roditeljsku ljubav, naš je borbeni duh odmalena potican i na razne druge načine. Stimulirali su nas da ostvarujemo što bolji uspjeh u školi, da budemo što uspješniji u sportu, u svladavanju stranih jezika i brojnim drugim aktivnostima. Danas, deset, dvadeset ili više godina poslije, kao odrasli i zreli ljudi, uspješni u mnogo čemu, i dalje se moramo boriti. Danas možda više s bolestima tijela, ali i duše. U jednom i u drugom slučaju Isus ne dopušta da ‘potonemo’ i svima nam kaže: ”Ne boj se, samo vjeruj”. Izvoru naših zala nije suđeno da vječno traje. Bit će uništen jednog dana, i zauvijek. U taj dan, ”On će otrt svaku suzu s očiju te smrti više neće biti, ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti” (Otk 21, 4). Žive vode koje izviru iz Kristova srca liječe, tješe i podižu. Nemamo pravo odustati, ni od sebe ni od drugih.