Bat-Šeba se u Svetom pismu pojavljuje kao nevjerna. Pitamo se: kako je mogla napraviti takvo što? Zašto je to dopustila? No, kad se zadržimo nad tekstom i dopustimo mu da nas čita, a ne obrnuto, slika postaje znatno složenija. Prije svega, važno je primijetiti da biblijski tekst vrlo malo govori o njezinim osjećajima, mislima ili namjerama. To nije slučajno. U Drugoj knjizi o Samuelu (2 Sam 11) pripovjedač svjesno ostavlja praznine. Ne zato da bi prikrio istinu, nego zato da bi čitatelja prisilio na oprez. U središtu priče nije Bat-Šeba, nego David. On je taj koji vidi, poželi, pošalje glasnike i uzme. Glagoli su nemilosrdno jasni. Sve se događa njegovim inicijativama. Pritom ne smijemo zaboraviti društveni kontekst. Bat-Šeba nije slobodna žena s jednakim prostorom odlučivanja. Ona je supruga vojnika, podložna kraljevskoj moći, uronjena u svijet u kojem se kraljevski poziv ne odbija bez ozbiljnih posljedica. U tom svjetlu pitanje ”kako je mogla” postupno se mijenja u drukčije, neugodnije pitanje: je li uopće imala prostor da ne ”može”? Zanimljivo je da Bat-Šeba u biblijskom tekstu prvi put jasno progovara tek kasnije, nakon smrti djeteta, u trenutku kad postaje majka Salomona. Tada više nije samo objekt, nego žena koja zna govoriti, pamtiti i djelovati. Biblija je ne idealizira, ali joj vraća dostojanstvo kroz vrijeme, strpljivo, bez senzacije. Kao da želi reći da Bog ne zaustavlja priču na jednoj pogrešci, osobito ne na onoj u kojoj je moć bila neravnomjerno raspoređena. Ova pripovijest nas zato poziva na poniznost u prosuđivanju. Lako je s distance moralizirati, ali teže je ući u složenost ljudskih odnosa, u sivu zonu između slobode i prisile, između odgovornosti i ranjivosti. Možda je najpoštenije reći: ne znamo sve.