Isus govori o dvije kuće: jednoj na stijeni i drugoj na pijesku (Mt 7,21.24-27). Često se ovaj tekst čita moralistički: jedni su čvrsti, drugi slabi. No, Isus ne dijeli ljude u takve kategorije. Umjesto toga, opisuje životni ritam – svaki čovjek može u jednom danu biti graditelj na stijeni, a već sutra, u nekom području života, graditi na pijesku. Pijesak u Isusovoj prispodobi nije slika nečega zlog. On je slika ljudske spontanosti, impulsa, trenutačnih osjećaja, onoga što je mekano i prilagodljivo, ali nepostojano. Mnoga naša dobra nastojanja počinju upravo na pijesku: na iskrenom oduševljenju, na dojmu, na brzoj motivaciji. Ali pijesak ne može izdržati težinu života. Problem nije u samom ”pijesku”, nego u našoj sklonosti da ga smatramo dovoljnom čvrstim temeljem. Čovjek može biti iskren, može slušati, može čak biti dirnut riječima evanđelja – ali ako te riječi ne postanu putokaz u onim najkonkretnijim dijelovima života, ako ne dotaknu naše rane, naše odnose, naše navike i naše strahove, onda ostajemo na terenu koji je prividno čvrst. Augustin u ”Ispovijestima” priznaje da je često volio Boga ”dovoljno da ga traži, ali ne dovoljno da mu pripada”. U knjizi C. S. Lewisa: ”Pisma starijeg đavla mlađem”, stariji demon savjetuje mlađega da ne pokušava čovjeku oduzeti vjeru, nego da ga samo zadrži u stanju u kojem mu vjera ništa ne znači. To je taj tihi, gotovo neprimjetni trijumf tame: ne da čovjek postane loš, nego da postane nepromijenjen. Isus govori isto: možeš slušati, možeš se diviti njegovim riječima, možeš godinama biti blizu oltara, možeš izgovarati najdublje molitve, a da i dalje živiš na ”duhovnom pijesku” – na komociji, navikama, uvredi koju čuvaš, strahu zbog kojeg se ne daješ, ili zatvorenosti prema drugome. Sve izgleda stabilno dok ne dođe kiša. Isus ne želi posramiti čovjeka koji gradi na pijesku, nego ga probuditi. On ne kaže da se čovjek na stijeni neće prestrašiti. Ne kaže ni da će iz oluje izaći neokrznut. Kaže jedino da neće pasti. To je velika razlika. Vjernik nije čovjek kojem se ništa ne dogodi, nego čovjek koji nakon svega i dalje stoji jer nije stajao sam.