Gospodin nas zove k sebi, bez iznimke. Svi smo mu važni i svi ga imamo pravo upoznati. Htjeli bismo to isto i za našu rodbinu, naše prijatelje, ljude s kojima smo u teškim odnosima, za ljude koji kritiziraju ili se rugaju našoj vjeri, za ljude koji vrijeđaju one koje volimo. Isus je zatražio da mu ”priprave lađicu da ga ne bi zgnjeli” (Mk 3,7-12) Zanimljivo, Isus ne traži brod nego lađicu, ne treba mu nosač aviona, dovoljan mu je čamac. (Fil 2,6-7) Odabirimo ono što je jednostavno, što je malo, što je siromašno kad smo mi u pitanju, da samo On bude važan, a ne brod, ne mi i naš pogled na svijet, nego On, naš Spasitelj. Nemojmo Boga učiti kako biti Bog, i projicirati mu naše ideje i duhovnost, stavljati mu ih u usta. Bog nije naša marioneta. Jedna od Sotoninih glavnih taktika je da Bogu pripiše svoje osobine i takvim ga prikazuje pred ljudima. Pustimo Boga da bude Bog i slušajmo ga. Tada će ”naše barke opet ploviti”.