Knjiga našeg života, sa svim ispisanim i neispisanim stranicama, jednog će dana stajati na polici nebeske biblioteke. Tamo će, među drugim životnim pričama, postati dio mozaika koji Bog slaže od početka stvaranja. Kad naše knjige ne bi bilo, polica bi bila nekompletna, jer svatko od nas piše priču koju nitko drugi ne zna ispisati. Možemo imati slična poglavlja, ali stil kojim je pisana, trag koji je u njoj ostavljen, potpuno je jedinstven. Ispisane stranice, tj. sve ono što smo učinili, rekli, darovali, pričaju o nama. A stranice koje nismo stigli ispisati, ili nismo znali, ili smo ih jednostavno propustili, najdragocjenije su u Božjim očima, jer su prostor gdje je On ostavio svoje crtice o nama. Na nebeskoj polici neće biti knjiga rangiranih po ljepoti, duljini ili uspjehu, nego po vjernosti. I zato, dok ih još pišemo, prisjetimo se da stranice u njoj trebaju biti iskrene. A On, koji je njezin Čitatelj i Suautor, znat će ih staviti na pravo mjesto, točno tamo gdje moraju biti, da dovrše sklad cijele vječnosti.